Liquidambar styraciflua L. – likvidambar
SISTEMATIKA VRSTE:
Carstvo: Plantae - biljke
Koljeno: Magnoliophyta – kritosjemenjače
Razred: Magnoliopsida - dvosupnice
Red: Saxifragales – kamenikolike
Porodica: Altingiaceae – altingiaceje
Rod: Liquidambar - likvidambar
Vrsta: Liquidambar styraciflua L. – likvidambar
KARAKTERISTIKE
- listopadno stablo, obično naraste 15-20 metara iako na svom prirodnom području može narasti znatno više, najviše poznato stablo likvidambara visoko je 41,4 metra s promjerom debla od 2,25 m a nalazi se na području Sjeverne Karoline u Sjevernoj Americi
- stablo je vrlo osebujno, moglo bi se reći da utjelovljuje tri vrste drugih stabala: stvara grane karakterističnih izbočina slične brijestu, listovi su slični javorovima, a plodovi su kao od platana, krošnja je široko piramidalna
- kora je tamnosiva, u početku glatka, kasnije postane gruba i ljuskava, kada se zareže stvara se balzamičnu oleorezinu smećkaste boje, ugodna, aromatična mirisa
- listovi su naizmjenični, smješteni na dužim stapkama, urezani su te tako tvore 5-7 sitno nazubljenih lisaka te oblik zvijezde, na licu su tamnozeleni i sjajni, na naličju su svjetliji i dlakavi uzduž nervature, nalaze se na peteljci dugoj 6-12 cm, dolaskom jeseni poprimaju izraženu crvenu boju prije nego što otpadnu
- cvjetovi su jednospolni, nemaju kruničnih listića, skupljeni su u uspravne glavice
- plodovi su bodljikave kuglice koje dozrijevaju početkom jeseni, no održe se na stablu kroz cijelu zimu, svaki plod velik je oko 3-4 cm, sadrži velik broj kapsula, a svaka kapsula sadrži jednu ili dvije sjemenke
- stablo s plodovima izgleda vrlo dekorativno, kao da je okićeno božićnim kuglicama, a također i u jesen kada listovi poprime žarko crvenu boju
STANIŠTE
- likvidambar prirodno raste na području Sjeverne i Srednje Amerike a u Europi se od 1681. godine uzgaja kao ukrasno stablo, kada ga je donio engleski prirodoslovac John Baptist Banister (1654. – 1692.)
RAZMNOŽAVANJE I UZGOJ
- plodovi stvaraju puno sjemenki no one nisu visoke klijavosti
- stablu odgovara plodno, vlažno i dobro drenirano tlo, na suhom tlu sporo raste i slabo se razvija
- otporan je na gradska onečišćenja i na hladne temperature do -30ºC
- najbolje ga je uzgajati na sunčanom mjestu, duboku sjenu ne tolerira
- razmnožava se sjemenom koje traži stratifikaciju i poludrvenim reznicama
- korijenski sustav je jak i razgranat te je dobro stablu omogućiti dovoljno prostora za nesmetan rast
- može ga se saditi pojedinačno ili u skupinama
- žive i do 400 godina
UPOTREBA
- od kore koja se zareže sakuplja se smola, može se žvakati kao prirodna žvakaća guma, a u narodnoj medicini stari Indijanci koristili su je za liječenje kašlja, bolesti desni i dr.
- drvo je tvrdo i ima primjenu u izradi namještaja, podova i drugih stvari
ETIMOLOGIJA – PODRIJETLO NAZIVA
- latinsko ime roda Liquidambar dao mu je 1753. otac taksonomije Carl Linnaeus
- složenica je latinske riječi liquidus (tekućina) i arapske ambar, zbog mirisne oleorezine koju drvo izlučuje
- ime vrste styraciflua staro je ime za stablo koje sadrži smolu, a koristi se također i za stabla iz roda Styrax koje uglavnom rastu na tropskom području jugoistočne Azije a od kojih se također proizvodi smola
IZVORI